Posturalnim deformacijama možemo nazvati sva odstupanja od normalne posturalne pozicije. Savremeni način života i usvojene pogrešne navike proizvele su da se danas veoma teško može sresti dete ili odrasla osoba sa idealnom posturom tela.
Deformacijama posture smatramo sve ono što narušava pravilnu poziciju našeg tela u bilo kom položaju. Najčešći deformiteti u dečijem uzrastu su:
• Kifoza
• Skolioza
• Lordoza
• Ispupčen ili udubljen grudni koš
• Ravna stopala
• Krilaste lopatice
• X i O noge
Skolioza je deformitet lokomotornog sistema koji se javlja tokom rasta a nakon završenog rasta se stabilizuje. Kičma čoveka gledana od napred ili nazad (frontalna ravan) je ravna, bez ikakve krivine u stranu. Ako takva krivina ipak postoji, govorimo o skoliozi. Skolioza je uvek patološka. Ako uz skoliozu nalazimo i povećanje fiziološke zakrivljenosti grudnog dela kičme u sagitalnoj ravni (gledajući čoveka s boka) tada govorimo o kifoskoliozi.
Skolioza je deformacija koja uzrokuje rane degenerativne promene kičme do teških deformacija grudnog koša. Moguće je i takvo oštećenje plućne funkcije koje uzrokuje cor pulmonale (plućno srce), a do oštećenja dolazi zbog poremećaja položaja organa uslovljenim zakrivljenjem kičme.
Skolioze delimo u dve osnovne grupe:
Funkcionalne ili nestrukturalne skolioze, tj. skoliotična držanja. U toj grupi nema anatomskih poremećaja kičme. Skoliotično držanje može biti određeno različitim uzrocima kao što su skraćenje jednog donjeg ekstremiteta ili kontrakturom paravertebralnih mišića kao što je slučaj kod bolnih sindroma kičme. Uklanjanjem uzroka nestaje i skolioza.
Organske ili strukturalne skolioze, uzrokovane su anatomskim promenama na kičmi, njenim zglobovima, ligamentima ili paravertebralnim mišićima. Kičmu treba shvatiti kao jedan savitljiv stub, sastavljen od više elemenata (pršljenovi). U normalnim uslovima kičma je prava jer su pršljenovi simetrični i kvadratasti, dok zglobovi i ligamenti održavaju njihov tačan položaj. Paravertebralna muskulatura predstavlja dodatni oslonac i pomoć pri pokretima. Kada neki od tih elemenata popusti nastaje devijacija kičme, čije uzroke treba tražiti u promeni forme jednog ili više pršljenova, u popuštanju ili skraćenju jednog dela kapsuloligamentarnog aparata, i u asimetriji mišića kičme. Kod strukturalne skolioze nalazimo najčešće klinasti deformitet pršljenova.
Od ostalih uzroka koji dovode do strukturalnih skolioza tu su kongenitalni poremećaji, neuromuskularne bolesti, reumatske bolesti, infekcije, prelomi, i sl.
Kifoza predstavlja deformitet kičmenog stuba sa posteriornim izbočenjem, najčešće u torakalnom delu kičme.
Najčešće je uzrok kifoze nepoznat (idiopatska kifoza). Postoje razne teorije, kao konstitucionalna slabost skeleta, traumatsko oštećenje zona rasta pršljenova, delovanje zapaljenskih, endokrinih, metaboličkih i drugih faktora.
Kifoza se stiče najčešće u periodu razvoja, tako da možemo razlikovati tri kritična perioda kada je osoba podložna ovim promenama.
Deformitet, poznat kao "ravna stopala", karakteriše spuštanje svoda i zauzimanje valgusnog položaja pri stajanju. To je nedostatak koji može poremetiti normalan fizički razvoj deteta, jer mu onemogućava nesmetano stajanje i hodanje. Na pojavu ovih deformiteta utiče pre svega nasledni faktor, ali i fizička neaktivnost, gojaznost,neadekvatna obuća.
U osnovi oboljenja se nalazi labavost ligamentarnog aparata, koje može zahvatiti i druge zglobove. Kad nije opterećeno, ovakvo stopalo ima normalne lukove tabana. Tegobe prouzrokuje poremećaj statike. Pošto je centar stopala u nivou druge metatarzalne kosti, dete hoda sa ubacivanjem prednjeg dela stopala unutra. Primetno je kada dete počne da hoda, naročito kode dece sa povećanom telesnom težinom. Dete otežano hoda, pre spavanja se žali na bolove u tabanima i potkolenicama. Međutim, do treće godine svako stopalo izgleda ravno, pa se tek posle treće godine, ako i dalje ima ovih tegoba, preduzima lečenje.
Ravna stopala se prepoznaju kliničkim pregledom i proverom plantogramom (otiskom na papiru), ili trodimenzionalnim, u specijalnoj "sunđerastoj peni", odnosno kompjuterskom analizom hoda.
Lečenje ravnih stopala se sprovodi ortopedskim cipelama sa ulošcima i fizikalnom terapijom. Lečenje započinje već u najranijem uzrastu formiranja svodova stopala (do 3.- 4. godine), vežbama jačanja svih struktura stopala u obliku hoda po prstima/petama i naročito bosonogi po neravnim podlogama (ravne tvrde podloge neki s pravom smatraju osnovnim razlogom sve veće pojave ravnih stopala u ljudi). Novije operativne tehnike, tzv. arthroereisis, imaju za cilj temporerno biomehanički proprioceptivno korigovanje pronacije stopala u području subtalarno ekstraartikularno. To se postiže raznim implantantima.
Da do pojave ravnih stopala ne dođe, od prve godine obratiti pažnju na telesnu težinu deteta koja ne treba da bude preko normalne. Cipele treba da imaju elastičan i lako savitljiv đon sa prednjim delom dovoljno širokim. Ulošci nisu preporučljivi, naročito pre druge godine života. Detetu omogućiti da što više boravi u prirodi i hoda po mogućnosti boso ili u lakim cipelama, sandalama ili u patikama. Pošto gradska deca nemaju mogućnosti za ovakav način života, treba im omogućiti vežbe kod kuće.
Svi pacijenti koji imaju
problem sa leđima, mogu
pronaći bezbolno rešenje u našem centru.